Mama, ja sam ružna!

Pitanje: Pozdrav, moja šestogodišnjakinja unatoč tome što joj to nitko nikad nije rekao, u zadnje vrijeme često govori da je ružna... na TV gleda samo određene crtiće koje smatramo primjerenima njenom uzrastu, no unatoč tome ponekad naglašava da joj trepavice ne valjaju, često bi se šminkala i hvata svaku priliku da se dohvati šminke... prati što ja radim pri spremanju za posao pa se već i ja pred njom bojim našminkati, jer onda misli da se mora i sama šminkati jer inače neće biti lijepa... Sve me to zbunjuje, jer o svemu stvara neko svoje mišljenje pa je besmisleno uvjeravati je u suprotno u tom trenutku. Kako da doskočim ovom problemu?

Drago mi je čuti da pazite kojim medijskim sadržajima izlažete kćer te da je prema vašim spoznajama, nitko iz okoline nije nazvao ružnom. Nažalost, unatoč trudu roditelja, danas je teško izbjeći utjecaj medija jer već pri samoj šetnji gradom vidjet ćete reklame sa „savršenim“ ženama. Primjerice, na šamponima su slike žena sa „savršenom“ kosom, a u izlozima lutke sa „savršenim“ oblikom tijela. U medijima ćemo najčešće vidjeti modele koji izgledaju slično (mlade, visoke, mršave djevojke s oblinama, velikih usnica, bujne kose, savršene kože i sl.) čime se promovira jednoznačna, nerealna slika ljepote koja je nedostižna većini žena. Stoga ne čudi da se većina djevojčica, djevojaka i žena ponekad osjeća ružno, neprivlačno i da će karakteristike koje imaju, a ne uklapaju se u taj „ideal“, smatrati svojim nedostatkom. Ono što može pomoći je iskoristiti svakodnevne situacije te prokomentirati s kćeri kako je većina modela koji se prikazuju u medijima photoshopirana, slikaju ih profesionalni fotografi koji znaju kako će model što uspješnije ispasti na fotografiji, a često su ti modeli bili na estetskim korekcijama ili su ukrašene umjetnim detaljima (npr. ekstenzije u kosi). Kako bi utjecali na iluziju o savršenom izgledu koju mediji promoviraju možete joj i pokazati mnogobrojne internetske članke koji prikazuju poznate modele kako izgledaju bez photoshopa, šminke te kao sve stvarne osobe i one imaju bore i celulit. Također je dobro pričati, naravno u skladu s dobi djeteta, i o tome kako ono što možemo vidjeti na plakatima i internetu ne odražava stvarnu sliku te osobe te da je prirodan izgled ljudi puno više od nametnutih stereotipa. Tako primjerice, možete pokazati djetetu kako fotografija može ispasti potpuno različita ovisno o kutu iz kojeg se osoba slika, filteru koji se koristi i sl.

Vjerujem da vam nije bilo lako čuti od kćeri da za sebe misli da je ružna te je uobičajeno da roditelji tada automatski uvjeravaju dijete da to nije tako i da je lijepo baš takvo kakvo je. No kao što ste i sami naveli, takva reakcija najčešće nije produktivna. Ideja da smo ružni ili da nismo dovoljno dobri, kao i drugi neugodni osjećaji, poput tuge i ljutnje, su nešto s čime se gotovo svaka osoba susreće u životu. No, često misli i osjećaji postanu još izraženiji upravo onda kada ih pokušamo potisnuti. Zato je važno da dopustite kćeri da izrazi svoje mišljenje te ju pokušajte saslušati i pokazati joj da ju razumijete (npr. Što ti se to ne sviđa na tebi? Aha, ti ne voliš svoje trepavice." ili „Mogu to razumjeti, i ja se nekad osjećam ružnom kad sam loše volje.“). Naravno, to ne znači da se vi morate složiti s njom. Dobro je da izrazite svoje mišljenje (npr. „Meni si lijepa, ono što mi se sviđa najviše na tebi je tvoj osmijeh.“), no važno je da ga ne namećete s namjerom da ona svoje mišljenje promijeni što prije. Također ju možete usmjeriti i na to da vam kaže što joj se sviđa na njoj samoj.

Nadalje, mnogim djevojčicama pomaže osjećaj da nisu same pa može biti korisno podijeliti s njom trenutke kada ste vi osjećali nezadovoljstvo svojim izgledom te joj istaknuti i da se mnoge djevojčice, djevojke i žene ponekad osjećaju ružnima i da svatko ima nešto što ne voli na svom tijelu. Spomenite i kako taj osjećaj može biti povezan s brojnim drugim stvarima (loš dan, ružan komentar druge osobe i sl.) te kako ista osoba može nekome biti lijepa, a drugome ne i da su često i poznate osobe izložene negativnim komentarima o svom izgledu (tu primjerice možete iskoristiti priliku i pitati je li njoj nekad netko rekao da je ružna). Može biti korisno komentirati i kako nas drugi ljudi uglavnom vide kao cjelovite osobe sa svim našim karakteristikama te da ljepotu ne čine samo vanjske karakteristike već i naš karakter, osmijeh, ponašanje, držanje i sl.

Iz vašeg upita vidim da se pitate i kako razgovarati s kćeri o korištenju šminke. Naveli ste da se i sami bojite koristiti šminku jer joj svojim primjerom želite pokazati da joj ona nije potrebna da bi se osjećala lijepom. No, sasvim je uobičajeno da odrasli čine stvari koje djeca ne čine te joj korištenje šminke možete predstaviti da je to nešto što će moći koristiti kada bude starija, a da sada dok je djevojčica, šminku može koristiti primjerice u igri. Važno je postaviti granicu u korištenju šminke, no ne ju u potpunosti i zabraniti. Djevojčice uče o rodnim ulogama kroz promatranje svoje majke te kroz igranje uloga te je stoga dobro prihvatiti da ona ima želju za šminkanjem i dati joj prostor kada to može činiti. Pokušajte svojoj djevojčici objasniti zbog čega vi koristite šminku (npr. da biste naglasili neke svoje karakteristike, sakrili akne na licu i sl.), kao i da ona nije primjerena za djevojčice (npr. njezina koža se još razvija te ju šminka može oštetiti), a isto tako da ne koriste svi šminku.

Teme izgleda, šminke i nesigurnosti mogu biti i nešto što vas može dodatno povezati s kćeri te se kroz igru možete i zabaviti. Naposljetku, kako je u našem društvu uobičajeno da se kod djevojčica, djevojaka i žena stavlja naglasak na njihov izgled čak i pretjerani pozitivni komentari o izgledu uče djevojčice da je izgled nešto što se cijeni i na čemu grade svoje samopoštovanje. Stoga je poželjno pripaziti da ova tema ne postane prenaglašena i da se ne stavi još veći naglasak na komentare o ljepoti, već imajte na umu da pozitivnu sliku o sebi jačate kroz pozitivne komentare o osobinama nevezanim za fizički izgled.

Za dodatna pitanja ili informacije i podršku možete se javiti i putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 h.

Želim Vam puno sreće i uspjeha,

Srdačan pozdrav,

Hrabri telefon

Foto: Profimedia