Kako u svojim istupima često ističe talijanski psihijatar Paolo Crepet većina problema naše djece proizlazi iz kategorije roditelja koji su odbacili svoju tradicionalnu ulogu i odlučili djeci biti prijatelji.
“Kad je prisutan preblagi odgoj, to nije dobro. Mi više nemamo djecu, već male Bude kojima se divimo i koji smiju sve. Oni biraju gdje će se jesti, u koji zabavni centar ići, koji će se film gledati.Postali smo roditelji koji uvijek kažu da. Ali ovo je pogrešno. Neće im uvijek svi povlađivati. Kad odrastu, netko će im reći ne. Možda pri prvoj ljubavnoj frustraciji. Možda na prvom poslu. Roditelji odlaze na prvi poslovni sastanak sa svojim 26-godišnjim sinom. Zatim imamo ljude koji ne šalju djecu na Erasmus da im tamo ne bi bilo hladno. Takvi roditelji su katastrofa. Ne možemo generalizirati, ali u mnogim je slučajevima tako”, prenosi portal Rijeka Danas.
Zašto su roditelji spremni uvijek reći da svojoj djeci? On to objašnjava ovako: “Krivi su oni koji su im rekli da su odgovornosti problem, a zapravo su one mjerilo kojim se mjeri nečiji rast. Odgovornosti i sposobnost preuzimanja kontrole nad vlastitim životom definiraju odraslu osobu i razlikuju je od djeteta. Ideja o generaciji vječnih adolescenata u četrdesetoj stvarno vam ledi krv u žilama.”