Najdraži mi je mamin i tatin krevet

Zamolila sam odgojiteljicu iz vrtića u koji ide moje najmlađe dijete da pita djecu spavaju li sama ili s roditeljima u krevetu (cijelu ili barem dio noći). Od 39 mališana između tri i šest godina, 12 barem dio noći spava s roditeljima u krevetu. To se otprilike poklapa s rezultatima ispitivanja u svijetu, prema kojima više od 50 posto djece mlađe od šest godina spava s roditeljima u krevetu. Dakle, ako vaš mališan s vama dijeli postelju – niste jedini”, tim riječima psihologinja Nevena Lovrinčević, majka troje djece i autorica brojnih uspješnica o odgoju djece, otvara jedno od poglavlja svoje knjige Naučite dijete spavati: Spavanje s roditeljima u krevetu.

Naš se mališan budi, traži pažnju, sok, čaj, dojenje... Nakon nekog vremena (ovisno o izdržljivosti) kapituliramo i dijete prebacimo u svoj krevet jednostavno zato što nam je tako lakše pružiti mu sve nabrojeno, što ga umiri i natjera da zaspi. Neka spava gdje hoće, samo neka spava!

Roditelji katkad imaju i dobre razloge za donošenje djeteta u svoj krevet. Npr. majkama koje doje posve malu bebu zbog učestalog je hranjenja lakše kada bebu prebace sebi u krevet. To što beba povremeno spava s vama u krevetu dio noći ili rano ujutro, ne ometa uspješno stvaranje dobrih navika spavanja. Ako je dijete bolesno i ima visoku temperaturu, naravno da ćete se i vi i ono osjećati sigurnije ako je uz vas. Bolesno dijete treba blizinu roditelja i prelazak u roditeljski krevet najjednostavnije je rješenje. Ako je u određenom razdoblju dijete uznemireno ili uplašeno, naravno da ćete ga prebaciti u svoj krevet. No te su situacije privremene.

Pravilo, a ne iznimka

Ipak, češći je slučaj da je spavanje u krevetu roditelja pravilo, a ne iznimka. Koliko je to dobro za dijete, roditelje i njihov međusobni odnos?

“Pokušajte iskreno odgovoriti na sljedeća pitanja: smeta li vam što dijete spava između vas i vašega partnera; smeta li to vašem partneru; utječe li to na vaš seksualni život; spava li dijete loše i budi li se nekoliko puta tijekom noći; želite li vi i vaš partner promijeniti sadašnje stanje? Ako su odgovori na sva pitanja ‘ne’, vi ste čvrsto odlučili zadržati dijete sa sobom u krevetu. Ako su neki odgovori ‘da’, onda vam možda sadašnji aranžman ne odgovara i želite to promijeniti”, preporučuje prvi korak u rješavanju problema autorica i psihologinja Nevena Lovrinčević.

No naglašava i da je u nekim slučajevima dijete koje stalno spava s roditeljima u krevetu znak da u vezi roditelja nešto škripi.

Ako je raspored spavanja takav da dijete zauzima stalno mjesto u roditeljskom krevetu, iskreno se zapitajte: “Kome takav raspored spavanja odgovara: meni ili djetetu?” Katkad se samohrani roditelji mogu osjećati usamljeno, pa im godi blizina djeteta. Te potrebe, ističe autorica, nisu loše, ali nije pravedno iskoristiti dijete za njihovo rješavanje. Koliko god to bilo neugodno, suočite se sa svojim i potrebama svog partnera te ih riješite sami ili uz pomoć psihologa. Guranje problema pod tepih gotovo nikada ne izađe na dobro.

No borba za mjesto u roditeljskoj postelji najčešće je borba za moć i njezin rezultat nije samo raspored spavanja nego mnogo govori i o međusobnim odnosima u raspodjeli snaga. Ako mališan natjera dvoje odraslih ljudi da spavaju kako i gdje on želi, pokazuje da ima glavnu riječ u kući. To ni za koga u obitelji nije dobro. Ta moć u određenim situacijama može imati i drugu stranu: ako se vaš partner i vi posvađate ili razvedete, dijete može sebe smatrati odgovornim te jako patiti od osjećaja krivnje.

Plan djelovanja

Veoma je važno ustrajati u tome da dijete spava u svome krevetu (ako je to ono što ste vi i partner odlučili). Kao roditelj, vi trebate snositi odgovornost za postavljanje granica i pravila, a ne vaše dijete. U suprotnom ste djetetu dali previše slobode (i odgovornosti).

Što činiti s mališanima koji jednostavno ne žele ostati u svom krevetu?

Često dijete zaspi u svom krevetu, ali se noću uvuče u krevet roditelja. Iako ga odnesu natrag u njegov krevet, ono se iznova vraća roditeljima. Katkad se dijete iz raznih razloga žali da se boji spavati u svome krevetu. No nikako nije dobro nositi se s tim strahovima tako da dijete prebacite u svoj krevet jer time ne rješavate problem straha. O strahovima možete s djetetom razgovarati tijekom dana, odagnati mu strah pričama i igrom. No naviknete li dijete na to da ga iz raznih razloga smještate sebi u krevet ili tolerirate kada ono samo dođe, ne treba vas iznenaditi nađe li se ono svaki čas u njemu – uvečer i/ili tijekom noći.

Da biste pomogli djetetu da nauči spavati u svom krevetiću, važno je da ste uporni i smireni. Iako ostvarivanje metode “idi u svoj krevet” može biti vrlo neugodno, ono na kraju gotovo sigurno donosi rezultat. Što je važno da bi metoda bila uspješna?

Tekst: Lejla Dervoz Rajić

Foto: Thinkstock