Roditeljska briga i zaštitnički osjećaj te duboka povezanost s djetetom uzrokuju emociju straha od odvajanja i niski prag tolerancije na dječje osjećaje straha od odvajanja, emotivnih izražaja kao što je plač, pokazivanje tuge na bilo koji način, ali i bilo koje emocije koja nije u spektru radosnih osjećaja.

Teško je gledati dijete koje tužno odlazi u vrtić, pritom imajući stav da se ne želi odvojiti od doma i bliskog kruga ljudi na koje je naviklo i s kojima se osjeća sigurno.

Roditelji tada osjećaju krivnju jer se dijete teško nosi s odvajanjem, No djeca osjećaju našu tjeskobu i nemir, osjećaju sve konflikte koje majka ili otac imaju unutar sebe prije negoli će ih ostaviti na brigu nekome drugome, i to otežava njihovu prilagodbu, ali i otežava prelazak na novu stepenicu emocionalnog razvoja.

Stoga, roditelj bi trebao poraditi na svojim emocijama kako bi djetetu olakšao procesuiranje njegovih. Na instagram stranici Centar za Reproduktivno Mentalno Zdravlje možete pronaći korisne savjete o odgoju i roditeljstvu, a mi u cijelosti prenosimo savjete Dore Zrinski Petrović, univ. bacc. psych., o roditeljskim emotivnim poteškoćama kod odvajanja od djeteta.

View this post on Instagram

A post shared by CentarRMZ (@centarrmz)

Kako umanjiti osjećaj krivnje jer smo ostavili dijete u vrtiću?

Osvijestite da su svi osjećaji normalni – neugodne emocije su normalne i imaju evolucijsku podlogu da ostanete blizu svog djeteta jer bez vas ne bi moglo preživjeti. Kako više ne živimo u pećinama, već postoji dječji vrtić, vaše dijete može i hoće preživjeti bez vas dok ste na poslu. Osvijestite svoje emocije i zatim primijetite da su to samo emocije ili misli, a ne upute koje se moraju slijepo slijediti.

Koristite pozitivan samogovor!

Razmislite o dugoročnim ciljevima, idite u smjeru svojih vrijednosti i posegnite za pozitivnim rečenicama:

'Želim djetetu olakšati prilagodbu, stoga ne bi bilo dobro da se vraćam u hodnik vrtića jer će to otežati adaptaciju.'

'Primjećujem emociju tuge, ali ne moram slijediti porive koje iz nje proizlaze. Nije lako, ali uspjet ću i s vremenom će rastanci biti puno lakši'.

'Moje dijete je sigurno i voljeno i uskoro ću ga vidjeti.'

Razmislite što sve pozitivno proizlazi iz djetetova odlaska u vrtić – pokušajte na rastanak gledati kao na izazov i razvoj vas i vašeg djeteta. Razmislite kako iskoristiti vrijeme za sebe i ono što vas ispunjava dok je mališan u vrtiću. Sjajno vrijeme za ulaganje u osobno, socijalno i/ili profesionalno 'ja'.

Budite samosuosjećjni – budite strpljivi sami sa sobom i pohvaljujte se. Ovo razdoblje kroz koje prolazite nije lako, no neće trajati zauvijek. Bravo, mama!

Razgovarajte s bliskom osobom ili stručnjakom – ali dok vaše dijete nije u blizini, kako se ne bi dodatno uplašilo. Upoznajte se s odgajateljicama i popričajte. One su i više nego kvalificirane za svoj posao i prošle su prilagodbu s mnogo djece i roditelja.

Oslonite se na partnera – ako jedan roditelj lakše podnosi rastanke, neka taj u početku vodi dijete u vrtić i s njim prolazi kroz prilagodbu. Oslonite se i na svoju socijalnu mrežu, osobito druge roditelje. Što je njima pomoglo da se nose s neugodnim emocijama?

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock