Odlazak u vrtić predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za roditelja. Dijete odlazi iz sigurne i zaštićene okoline doma u potpuno novu sredinu punu iznenađenja. U ranom djetinjstvu djeca stvaraju snažne emocionalne veze s osobama koje se za njih brinu te im je potreban veliki osjećaj sigurnosti kako bi mogla istraživati svijet oko sebe. U vrtiću se prvi put dijete nalazi u situaciji da je duže vrijeme odvojeno od roditelja te je sasvim normalno da se toga boji. Roditelj si može postaviti tisuću pitanja. Kakve će biti tete u skupini? Hoće li prepoznati sve potrebe mog djeteta? Što ako se mom djetetu ne svide vršnjaci ili igre koje se igraju? Što ako će morati jesti nešto što ne voli? Jesmo li sigurni da je dobro da naše dijete ide u vrtić?

Problem nastaje kada roditelji sa strahom i nepovjerenjem dolaze u ustanovu i svoje strahove projiciraju na dijete nesvjesni da time otežavaju prilagodbu od samog početka. Djetetu, svakako, dopustite da u jaslice ili vrtić ponese omiljenu igračku, dekicu, gazu, bočicu. Prijelazni objekt u razdoblju prilagodbe vrlo je važan jer je za njega dijete vezano, a daje mu osjećaj sigurnosti i olakšava prijelaz iz roditeljskog doma u kolektiv. U ovoj situaciji odgajatelji i stručni suradnici su vam partenri i saveznici pa ih informirajte o svim važnim djetetovim osobinama i potrebama, navikama hranjenja i spavanja, medicinskim podacima te tražite pomoć i savjet ako imate nekih nedoumica.

Važno je da budete, kao roditelj, svjesni da dijete može osjetiti vaš strah, brigu ili anksioznost vezanu za odlazak u vrtić. Njegov mozak tada obrađuje informaciju i tumači je kako vrtić možda nije sigurno mjesto, što mu stvara dodatni otpor. Stoga, djetetu predstavite vrtić kao pozitivno i veselo mjesto gdje će uživati.

Prilagodba ovisi od djeteta do djeteta

Svaka veća promjena u djetetovom životu izaziva stres te je sasvim normalno da je djetetu potreban određeni period da bi prihvatilo tu promjenu. Prilagodba na vrtić je individualna te svako dijete reagira drugačije. Reakcija djeteta na prilagodbu ovisi o dobi, o povezanosti s roditeljima, samom djetetu i njegovim prijašnjim iskustvima - je li se do tada našlo u većoj skupini vršnjaka, poznaje li neko dijete u grupi od prije, ima li brata ili sestru, jesu li brat ili sestra mlađi ili stariji… Stoga, pokušajte ne uspoređivati reakcije svoga djeteta s reakcijama djece vaših prijatelja, već pokušajte odgovoriti na djetetove individualne potrebe.

Vrijeme i način prilagodbe djeteta na vrtić ovisi o dobi djeteta, individualnim karakteristikama, stavovima roditelja, ranijim iskustvima odvajanja od roditelja, aktualnim događajima u životu, zdravstvenom stanju te obiteljskim prilikama u kojima dijete živi.

Kriza zbog odvajanja

Obično se događa tijekom prvih tjedana boravka u jaslicama/vrtiću, međutim, može se pojaviti i kasnije, nakon što se dijete prvih tjedana bez teškoća odvajalo od roditelja. Neke od mogućih reakcija su promjene u navikama spavanja i hranjenja, agresivnost, plačljivost, povlačenje, a može se pojaviti i regresija u ponašanju (vraćanje u razvojnu fazu koju je preraslo npr. ponovno mokri, traži dudu i sl.).

Ovakvo ponašanje nije razlog za zabrinutost jer je prolazno je i s vremenom će nestati. Malo separacijske anksioznosti je normalno i pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu povezanost. Prilagodba djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći, a kod mlađe duži period. Djetetu je potrebno vaše razumijevanje i razumijevanje okoline jer je njemu ovaj period jako težak, a sve reakcije kao što su tuga, ljutnja, bijes ili povlačenje u sebe su normalna pojava i prolazne su.

Odgajatelji će vam dati upute kako će boravak djeteta u ustanovi teći, to jest čime i kako će se hraniti, gdje i u čemu će spavati, kako će se obavljati higijena djeteta itd. Odgajatelji su vaši partneri u odgoju vašeg djeteta, dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kad je u nekom neraspoloženju i sl.

Ako je i vama teško zbog prvog odvajanja od djeteta, podijelite osjećaje i potražite za sebe podršku među najbližima, ali, naravno, ne pred djecom. Prihvatite odvajanje od djeteta kao novu fazu svog roditeljstva i budite strpljivi i prema sebi. Gledajte na integraciju u kolektiv kao na priliku da će vaše dijete dobiti priliku za osamostaljivanje, sklapanje novih prijateljstava, razvijanje socijalnih vještina poput empatije, odgovornosti, strpljivosti, asertivnosti i drugih.

Znak da je završilo razdoblje prilagodbe jest stabilizacija u djetetovu ponašanju i raspoloženju, nakon čega ono polako usvaja dnevni ritam svoje skupine, kao i pravila koja u njoj vrijede.

Tekst: Lucija Bogdanić

Foto: Shutterstock