Ako pitate bilo kojega tinejdžera smatra li da ga kontroliraju roditelji previše, naravno da će vam odgovoriti potvrdno. Iako, ti isti roditelji smatraju, pa čak bi dali i ruku u vatru, da svome djetetu dopuštaju da ispituje vlastite granice i zadrži određeni dio svoga života u privatnosti.
I, kako onda, kao roditelj prepoznati jeste li kontrol frik ili niste? Je li već kasno ako to prepoznate tek kada vaše dijete uđe u pubertet?
Zašto želimo kontrolirati svoju djecu?
Svako dijete se razvija individualno, možda se razvija brže nego što roditelj razumije i želi samo pomicati svoje granice, a da roditelj nije spreman za to. Postoji i roditeljska potreba da dominira djetetovim životom jer je to jedini način odgoja koji poznaje i jer je i roditelj bio izložen takvoj vrsti odgoja.
Dakle, postoje razni razlozi zašto potreba za kontrolom dolazi do izražaja u odgoju i odnosu s djecom, od perfekcionizma roditelja do straha da će dijete ponoviti vaše pogreške, ali takav pristup dugoročno djeci donosi više štete nego koristi.
Što znači biti kontrolirajući roditelj?
Kontrolirano roditeljstvo je roditeljski stil u kojem jedan ili oba roditelja pomno prate aktivnosti svoje djece ili održavaju kontrolu nad svakim dijelom njihova života. U ovakvom je odgoju jak naglasak na disciplini i strogom pridržavanju pravila, a rijetko se uočavaju potrebe djeteta.
Dok neki roditelji mogu izaći iz ovakve prakse kako im djeca budu odrastala, drugi nastoje upravljati i svojom odraslom djecom.
Kontrolirajući roditelji koriste metode odgoja kao što su vikanje, udaranje, kažnjavanje i pohvalu. No postoje i suptilne metode koje sa sobom nose isto značenje i na jednak način loše utječu na razvoj djeteta, kao što je generiranje osjećaja srama i krivnje kod djeteta, a bez tjelesnoga ili verbalnoga kažnjavanja.
Koje su vrste roditeljske kontrole?
1. Psihološka kontrola
Taktike manipulacije koriste se za manipuliranje ili prisiljavanje djece na poslušnost, a sve je popraćeno emocionalnim ucjenjivanjem. Kod djece se pojavljuju intenzivni osjećaji krivnje, samooptuživanja, ali i dolazi do niske razine samopouzdanja, što dugoročno može rezultirati i niskim osjećajem samovrijednosti.
2. Pretjerano 'brižni' roditelji
Roditelje karakterizira velika količina ljubavi i podrške ali s druge strane visoka razina kontrole. Zbog prevelike uključenosti roditelja, kod djeteta se pojavljuje niska razina autonomije.
3. Kontrola ponašanja
Roditelji izniman trud ulažu u upravljanje i nadzor djetetova ponašanja. No neprimjereno upravljanje ponašanjem s obzirom na djetetovu dob može ograničiti samostalnost djeteta, utjecati na emocionalni i društveni razvoj.
Zašto roditelji žele kontrolirati?
• Jedan od čestih razloga je strah od 'praznoga gnijezda', a riječ je uglavnom o neosviještenom roditeljskom ponašanju kojim se djeci dugoročno uskraćuje samostalnost i stvara se ovisnički odnos prema roditeljima kako bi se ona što duže (ili zauvijek) zadržala u roditeljskom domu.
• Roditelji imaju planove i želje koje prenose na svoju djecu, a riječ je možda njihovim neostvarenim ambicijama.
• Roditelji koji svoju djecu 'žele zaštititi' od njihovih loših životnih odluka i pretjerano su zaštitnički nastrojeni.
Kako pretjerana roditeljska kontrola utječe na razvoj djece?
• Stvaranje ovisničkog odnosa i straha od osude drugih osoba
• Izražena neposlušnost i bunt u adolescenciji
• Sklonost problematičnom ponašanju
• Simptomi anksioznosti
• Simptomi depresije
• Nesigurnost na emocionalnoj razini
• Agresivnost
• Stvaranje negativne slike o sebi
• Niska razina samopouzdanja
• Nesposobnost reguliranja emocija
• Smanjena emotivna inteligencija