Što mislite, o komu ili o čemu ovisi uspjeh vašeg djeteta u školi? O karakteru djeteta ili o njegovim nastavnicima? Možda o općim  okolnostima (obiteljskim, društvenim, socijalnim, politici obrazovnog sustava...)? Društvu vršnjaka (ako oni dobro uče, učit će i vaše dijete)? U pravu ste. O svemu tome ovisi školski uspjeh vašeg djeteta. No, bez obzira na to što vam se to vjerojatno neće svidjeti, školski uspjeh djeteta ponajviše ovisi o vama. I ne samo to – vaš utjecaj na školski uspjeh djeteta počinje već u predškolskom periodu, dakle, prije nego što započne njegovo školovanje. Kako?

Osobni primjer. Ako je vama obrazovanje važno – bit će važno i djetetu. Podrazumijeva se da imate pravo misliti i drugačije, tj. kako je učenje i školovanje besmisleno, da u našem društvu obrazovani ne prolaze najbolje ili kako je učenje gubitak vremena. Ali, u tom slučaju, licemjerno je od djeteta očekivati suprotan stav, odlične ocjene ili entuzijazam u postizanju visokog obrazovanja. Ono uči najviše kopirajući vas, i to ne toliko vaše riječi koliko postupke i ponašanje. Ova dječja osobina najizraženija je kad su djeca najmanja, tj. upravo u ono vrijeme koje je ključno za formiranje radnih navika. Jasno, ako na radnim navikama ne inzistirate vi, neće ih lako usvojiti ni vaše dijete.

Škola i obrazovanje. Ponekad su roditeljska očekivanja mnogo veća nego što bi smjela biti. Vjerojatno i sami uviđate da djeci nije lako. Uostalom, pokušajte se staviti na mjesto svog djeteta pa razmislite kako se osjećate. Kada bi dijete u vama progovorilo, što bi reklo? Škola nije jedina odgovorna za obrazovanje vaše djece. Ona niti može, niti treba osigurati djetetu sve što mu je potrebno. Ali, ono što možete napraviti da vaše dijete zavoli školu je:

Čitanje. Naučite dijete da voli knjige i čitanje. Čitanje potiče inteligenciju, kreativnost, jezični razvoj, obogaćuje rječnik, produbljuje maštu. Također, čitanje opušta, vježba koncentraciju, oplemenjuje. No da bi dijete zavoljelo čitanje, morate mu u tome pomoći. Jednom kad bude imalo tu početnu osnovu, sve u vezi s čitanjem poslije će mu biti neusporedivo lakše, bez obzira na to je li riječ o čitanju knjiga ili o pretraživanju interneta u potrazi za njemu bitnim informacijama.

Radne navike. Već u predškolskom uzrastu dijete usvaja prve navike. To su higijenske (kupanje, pranje ruku, zuba, umivanje) i one navike vezane za urednost (slaganje igračaka ili odjeće prije spavanja). Njihovo postojanje olakšava djetetu da i učenje smatra navikom. Kad krene u školu, pokušajte formirati ustaljeno vrijeme i mjesto učenja, ritam rada, stanke poslije završenih cjelina u učenju, a kontinuirano ponavljanje postupno će doprinijeti tome da mu učenje postane navika. Tako će rad i učenje početi podrazumijevati kao dio svakodnevnih obaveza.

Komunikacija. Svojom svakodnevnom komunikacijom obuhvatite ne samo učenje i ocjene nego i druga područja djetetova dana u školi. Trebali biste znati kako je dijete provelo veliki odmor, ima li simpatiju, što se zanimljivo događa s njegovim najboljim prijateljem, je li se u školi dogodilo nešto smiješno... Pritom, govorite podržavajuće rečenice:

  • Stvarno primjećujem koliko se trudiš.
  • Sve si bolji i bolji u tome... Znam da mnogo radiš.
  • Tvoj trud se isplatio.
  • Možeš biti ponosan na sebe, ja jesam na tebe.
  • Znam da ti nije lako, ali ti stvarno ne odustaješ, bravo!

Na ovaj način pokazujete da primjećujete i djetetov trud, a ne samo završne rezultate, tj. njegove ocjene

Koncentracija. Koncentracija je sposobnost svjesnog usmjeravanja misli u željenom smjeru, usredotočenost na ono što se trenutno događa i isključivanje svih drugih misli. Što je dijete više koncentrirano na satu, to će veći dio njegovog učenja kod kuće predstavljati ponavljanje. Međutim, koncentracija se vježba i stječe. Biti prisutan na satu podrazumijeva ne samo fizičku nego i mentalnu prisutnost. To zapravo znači: slušati, biti krajnje pozoran i aktivan.

Pomozite djetetu da shvati kako je ono što uči u školi važno i za njegov svakodnevni život te da informacije iz različitih predmeta može povezati u cjelinu. Koncentraciju djeteta možete vježbati zajedničkim igrama (slaganje slagalica, šah, memorijske igre…), igrama s prirodnim materijalima (glina, voda, pijesak…) ili društvenim igrama, kao i svim drugim aktivnostima koje zahtijevaju određeno vrijeme fokusiranosti. Raznoliki sadržaji, kao što su čitanje knjiga, rješavanje mozgalica, zagonetki i rebusa stimuliraju moždane aktivnosti i predstavljaju odlične načine za vježbanje koncentracije.

utjecaj-roditelja-na-skolski-uspjeh-djece
, Image: 345306280, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Tehnike učenja. Na samom početku školovanja pokažite djetetu pravila uspješnog učenja. Neka od njih su: približno isto vrijeme učenja, pravljenje plana rada, podcrtavanje i razlikovanje bitnog od nebitnog u tekstu koji se uči, čitanje od jednog do drugog podnaslova, ponavljanje isključivo naglas… Ova pravila vrijede za svako učenje pa ovako djetetu omogućavate da ih koristi od prvih do završnih razreda svog školovanja. Također, informirajte se o mentalnim mapama, načinima pravljenja asocijacija i simbola… Ako vi ne znate ova pravila, razmislite o sličnim tečajevima namijenjenima djeci ili pronađite nekoga tko bi tome naučio vaše dijete.

Razlikovanje igre od obaveze. Pokažite na vlastitom primjeru koliko ste učinkovitiji, brži, odmorniji kad najprije završite svoje obaveze, a onda se prepustite slobodnom vremenu. Kada dijete shvati kako mu je ponekad dovoljno samo pola sata da se spremi za sutrašnji školski dan, bit će puno raspoloženije da u trenutku kad počne raditi „uključi“ svoju koncentraciju na maksimum.

Motivacija. Zašto djeca nemaju motivaciju za učenje? Mnoga djeca ne razumiju zašto je učenje važno i ne vide razlog zašto bi učila. Postavljaju pitanja kao što su: „Zašto trebam učiti?“ ili „Zašto će mi ova lekcija ikad biti potrebna?“ Nažalost, jedina motivacija, tj. razlog koji je djetetu očit je ocjena. Ono vrlo brzo shvati kako mu olakšice u životu donose dobre ocjene. Isto toliko brzo ono „prokljuvi“ određenog nastavnika pa uči samo onoliko koliko je potrebno da dobije dobru ocjenu. Dijete nema dojam kako uči radi sebe, nego misli da ocjenama zadovoljava roditelje i neke njihove kriterije. Zato se potrudite objasniti djetetu da ocjene nisu najvažnije. Da bi dijete zavoljelo školsko gradivo, ponudite mu druge izvore informacija osim udžbenika, kao što su internet, knjige, enciklopedije, časopisi…

Kako biste dodatno utjecali na školski uspjeh svog djeteta, sjetite se sljedećeg:

  • Pohvala i nagrada djelotvorniji su poticaj za rad nego prijekor, kazna i zabrana.
  • Potičite dijete, ohrabrujte, pohvalite ga ne samo kad postigne neki značajan rezultat nego i kad uloži trud.
  • Priuštite djetetu malo zajedničke zabave (šetnja, odlazak u slastičarnicu, kino ili na izlet) i onda kad je pretrpano školskim obavezama. Tako mu poručujete da u njemu ne gledate samo učenika već, prije svega, svoje dijete i da ga bezuvjetno volite bez obzira na postignute rezultate.

Američki spisatelj Ralph Waldo Emerson dobro je to razumio. Njegova definicija uspjeha glasi: „Smijati se često i mnogo; osvojiti poštovanje inteligentnih ljudi i naklonost djece, ostaviti svijet boljim, znati da je barem jedan život lakše disao zato što ste vi živjeli. To znači uspjeti.“

Zaista, vaše zajedničko kvalitetno provedeno vrijeme ne može se mjeriti s nekim čak i najblistavijim školskim uspjehom djeteta! Nije li tako?

Tekst: Jelena Holcer, pedagoginja

Izvor:sensaklub.hr

Foto: Profimedia