Naš zastarjeli školski sustav šteti djeci i cijeloj zajednici, smatraju njemački autori, istaknuti znanstvenik, neurobiolog Gerald Hüther i novinar Uli Hauser.

Roditelji i škole čine sve da bi poticali sposobnosti djece. Pa ipak, zato što nam se obrazovni sustav temelji gotovo isključivo na prenošenju znanja i na postignućima, imamo odlične učenike i studente koji se u poslovnome svijetu pretvaraju u gubitnike. A na tom putu gubimo brojne neiskorištene i frustrirane talente.

Tko želi postati liječnik, u našemu školskom sustavu mora biti dobar matematičar, ali ne mora uz to biti i empatičan.

Trenutačno poimanje darovitosti i 'inteligencije' nije samo pogrešno već je i vrlo opasno.

Na avanturu pisanja ove knjige autore je potaknulo snažno iskustvo boravka u prirodi s djecom koje je društvo stigmatiziralo zbog dijagnoze ADHD-a i proglasilo ih 'problematičnima'. Nakon samo mjesec dana terapeutskog rada na osnaživanju osjećaja zajedništva, timskog rada i empatije, djeca su pokazala izvanredan napredak u ponašanju i do izražaja je došla njihova darovitost.

Hüther, koji se već više od 20 godina bavi proučavanjem neurobioloških okolnosti ranog razvoja te poticanjem dječje kreativnosti, zapitao se kako bi izgledalo kad bi odrasli ljudi ponovno mogli sagledati svijet iz perspektive djeteta?

Moramo prestati stvarati pritisak i stres već u djetinjstvu, tvrde autori. Uostalom, neuroznanost je odavno dokazala: svako je dijete darovito, a na nama je da to prepoznamo i djelujemo u skladu s tim.

Djeca danas prebrzo odrastaju

Stoga autori opisuju koje su darovitosti urođene i kako se razvija dječji mozak. Pokazuju da naš odgoj te aspekte gotovo uopće ne uzima u obzir i zahtijevaju radikalnu promjenu stava kako bi sva djeca posve razvila svoje potencijale.

'Uvjereni smo da djeca danas prebrzo odrastaju i ne pronalaze pritom vremena za prave korake, za pravi redoslijed. Uvjereni smo da nedostaje strpljenja i smislenih zadataka, zajednica punih potpore i uzora koji ohrabruju. Djeca, glava punih slika, gotovo da više i nisu u stanju stjecati vlastita iskustva i ići vlastitim putovima jer gotovo sve konzumiraju u zgotovljenom obliku.

Što bi moglo postati od njih kada bismo ih prestali gurati u betonske zidove naših vrednovanja i predodžaba, kada ih ne bismo žrtvovali svome zastarjelom konceptu darovitosti, koji potječe iz prošloga stoljeća i baš ničime nije opravdan. Taj je koncept doveo do toga da nam školski sustav nalikuje postrojenju za sortiranje zrna graška – previše zrna jednostavno propadne kroz rupice', zaključuju autori.

Više o knjizi na: www.harfa.hr

Tekst i foto: Izdavačka kuća Harfa