Kada krenu u školu, dogodit će se, sigurno, da neke stvari koje su vama posve razumljive, djeca zaborave ili propuste izvršiti. Jer, jednostavno, o tome ne razmišljaju. Možda će zaboraviti tenisice nakon tjelesnoga, neće ponijeti u školu sve što im treba, možda će im pernica ostati na školskoj klupi ili nešto slično. Djeca koja koriste produženi boravak, imat će pomoć oko zadaća i zadataka, ali ona djeca koja nose zadaće kući, možda će zaboraviti svaku uputu koju su im učiteljica ili učitelj dali.

Stjecanje radnih navika jest nešto što je za roditelje i djecu vrlo važno i čemu posvećuju veliku pažnju. Polazak u školu je velika promjena koja, dakako, zahtijeva prilagodbu i učenje novih oblika ponašanja.

Pred djetetom je najveći zadatak, a to je da se nauči samostalnome radu te se pripremi za više razrede kada će opseg zadataka i broj obaveza biti veći.

No za učenje preuzimanja odgovornosti potrebno je određeno vrijeme. Stoga, roditelji se trebaju naoružati strpljenjem kako bi faza prilagodbe prošla što uspješnije.

Usvajanje radnih navika kod djece počinje u kućnom okruženju, a onda se postupno prenosi i na ostale životne situacije. Važno je da dijete već prije polaska u školu ima neke svoje obaveze kao što je pospremanje sobe, slaganje igračaka i odjeće, da se može samostalno otuširati, odjenuti, umiti i oprati zube.

Kao prvi korak, važna je komunikacija s djetetom, odnosno svakodnevni razgovor kroz koji doznajete djetetove dojmove i razmišljanja o školi, ostaloj djeci, učitelju/ici. Na taj način otkrivate djetetova očekivanja i strahove.

Kroz razgovor s vama, dijete dobiva poruku da ste joj podrška i da slobodno može pričati o svojim iskustvima te se osjeća prihvaćeno.

Prije svega, pružite djetetu ohrabrenje i podršku, a potom mu kroz neke konkretne savjete pomognite da se nosi s novim zadacima poput pisanja zadaće, spremanja stvari za školu i sl. Da bi određeni novi obrasci ponašanja postali navika i da bi dijete postalo samostalno, potrebno je vrijeme.

Također, važno je da budete dosljedni u svome odnosu prema djetetu i očekivanjima od njega. Svakome djetetu potrebna su jasno definirana pravila i granice kako bi znalo što se od njega očekuje i kako bi se osjećalo sigurno.

Možete dijete uključiti u osmišljavanje tih pravila, kako bi ih lakše prihvatilo i smatralo više ‘svojima’, a ne toliko ‘nametnutima izvana’, i samim time ih bilo sklonije izvršavati. Pravila, između ostaloga, mogu uključivati dogovor o vremenskom rasporedu pisanja zadaće, spremanju za školu i sl.

Stručnjaci kao odgojnu metodu predlažu nagrađivanje za adekvatno ponašanje koje potiče nastavak takvog ponašanja i u budućnosti. Dijete dobiva nagradu za određeno ponašanje, i to rezultira češćim ponavljanjem željenog ponašanja u budućnosti.

Nagrada može biti usmena pohvala i pokazivanje nježnosti za ono pozitivno što dijete učini ili pokaže trud, kao i nagrađivanje aktivnostima ili stvarima koje voli. Svaki put kada dijete obavi određeni zadatak, bilo da je vezan uz kućanstvo ili je riječ o školskoj obavezi, pokažite da ste ponosni na njega.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock