ŠTO JE TELEFONČIĆ?

Telefončić je prije svega telefonsko savjetovalište u kojem roditelji i svi drugi koji skrbe o najmlađima mogu dobiti stručan savjet, odgovor na pitanje ili podršku – svaki dan od 7 do 22 sata.

TKO RADI NA TELEFONČIĆU?

Stručnjakinje – od psihologinja do patronažnih sestara, logopedinja, primalja te socijalnih pedagoginja – s višegodišnjim iskustvom u području skrbi o najmlađima.

ŠTO RODITELJI MOGU OČEKIVATI KADA NAZOVU TELEFONČIĆA?

Prije svega podršku, stručni savjet i informaciju. Primjerice, na Telefončiću roditelji neće dobiti gotove recepte o odgoju djece, nego ćemo nastojati u razgovoru pronaći najbolje rješenje za svakog pojedinog roditelja i njegovo dijete.

KADA ZVATI TELEFONČIĆ?

Telefončić je dobro nazvati kad god imate neko pitanje ili problem u vezi s najmlađima koji ne možete riješiti sami ili jednostavno želite saznati kako se bolje brinuti za dijete.

KAKVE VEZE IMAJU UNICEF I TELEFONČIĆ?

UNICEF je u suradnji s Gradom Zagrebom te resornim ministarstvima pokrenuo Telefončić zahvaljujući donacijama građana i tvrtki akciji Prve 3 su najvažnije!

PLAĆA LI SE POZIV NA TELEFONČIĆ PO POSEBNOJ TARIFI?

Ne, pozivom na Telefončić plaćate uobičajenu cijenu poziva prema fiksnoj mreži koja je određena cjenikom (tarifom) operatera čijim se uslugama koristite.

Dragi roditelji, bake, djedovi − Telefončić je tu zbog vas i vaših najmlađih.

Nazovite s povjerenjem 01/4850 555!

PITANJA KOJA SU STRUČNJACIMA TELEFONČIĆA TELEFONSKI POSTAVILI RODITLEJI

Imam curicu staru tri i pol godine koja je prije šest mjeseci naučila mokriti na tutu ili na WC s nastavkom za djecu, ali veliku nuždu želi obavljati samo u pelenu. Kaže da joj je sila, traži pelenu i makne se sa strane, ali na moje pitanje želi li na tutu počne vikati i sakrivati se po kući. Uvijek pita kako je pelena izgledala, ali imam dojam da se boji onoga što bi mogla vidjeti u njoj.

 ODGOVARA: Sunčana Rokvić, magistra psihologije

Djeca u procesu privikavanja na tutu često lakše svladavaju mokrenje nego veliku nuždu. Lakše prepoznaju znakove da im se mokri i vrlo rijetko imaju neugodna iskustva prilikom mokrenja, primjerice zbog upale mokraćnog mjehura. Kod velike nužde proces je nešto dulji, kao i kod noćnog mokrenja. Moguće je da su doživjeli određenu neugodu pri obavljanju velike nužde zbog tvrđe stolice, pa im je to prepreka. No moguće je i da, iako su fiziološki spremni za skidanje pelena (znaju prepoznati potrebu, mogu zadržati stolicu dovoljno dugo dok ne dođu do tute), nisu spremni psihički. Pelena im pruža određenu dozu sigurnosti. Djeca se znaju plašiti vlastitog izmeta, odnosno činjenice da jedan dio njih odlazi na taj način. Katkad im je nejasno što se zaista događa i kako je izmet nastao. Također, shvaćaju da je vršenje nužde intimno i žele svoju privatnost, ali još nisu spremni raditi to posve samostalno.

Važno je djetetu dopustiti da se privikava na tutu svojim tempom. Vršenje nužde ne bi trebalo biti predmet razgovora u kućanstvu ili izvan njega jer nije riječ o problemu, nego o normalnom razvoju vještine. Obavljanje nužde djetetov je “posao” i roditelji tu služe samo i isključivo kao pomagači. Budući da Vaša djevojčica vjerojatno već govori i sigurno mnogo toga razumije, možete se za početak dogovoriti s njom da joj date pelenu kad joj je sila i naučite je kako da je samostalno stavi. Slobodno joj recite da je to njezina stvar i da ste Vi tu samo pomagač. Dogovorite se da za početak svaki put obavlja nuždu u pelenu u kupaonici i pozove Vas kad je gotova. Ako želi, možete biti s njom. Nemojte je ispitivati je li joj sila i recite joj da ćete to odsad prepustiti njoj. Naučite je kako da skine pelenu i pitajte je želi li ona istresti sadržaj u WC ili pustiti vodu i slično. Pokušajte je što više angažirati oko obavljanja nužde, ali ne kao kaznu, nego kao podršku saznanju da je to njezina stvar i da ona to može sama. Možete joj pomoću slikovnica i ilustracija prilagođenih djeci objasniti što se događa s hranom koju pojede te kako i zašto nastaje izmet, zašto ima neugodan miris i slično. Možete se dogovoriti da prije nego što pusti vodu kaže pa-pa i pozdravi se. Pokušajte biti što kreativniji kako biste joj dočarali funkcioniranje biološkog procesa, ali je pustite neka slijedi vlastiti ritam.

Sljedeći bi korak mogao biti da nuždu vrši u pelenu u kupaonici sjedeći na tuti ili WC-u. Onda može raširiti pelenu unutar tute uz Vašu pomoć, pa sjesti na tutu i obavljati nuždu na pelenu. Tako nastavite malim koracima sve dok ne odbaci pelenu u potpunosti. Ideja je da te korake provodite prema njezinoj želji, da samo dajete prijedloge i ohrabrenje. Kad svlada određeni korak, nemojte je hvaliti, nego joj recite da vidite kako se osjeća, kako je zadovoljna i slično, jer joj na taj način dopuštate da uživa u svom postignuću na svoj način.

Ulaganje truda i strpljenja te dulje kupovanje, nošenje i mijenjanje pelena, koliko god naporno djelovalo, na kraju će se isplatiti jer će Vaša curica samostalno u svom ritmu steći određenu vještinu i psihičku zrelost te će time razviti i određenu dozu samopouzdanja za sve sljedeće životne izazove.

Imam dijete staro 6,5 mjeseci. Trenutačno je u fazi puzanja. Zanima me na što trebam obratiti pozornost pri kupnji prvih cipela?

ODGOVARA: Katarina Družak, prvostupnica sestrinstva

Svodovi stopala kod djece razvijaju se do treće godine, pa je bitno da dijete bude slobodno i boso sve dok ne prohoda. To mu pomaže ojačati i usavršiti koordinaciju stopala i nogu.

Kod normalno razvijenog stopala, cipelice biramo kada dijete samostalno stane na noge i učini prve korake, a do tada nam služe kao zaštita od vremenskih uvjeta. Pri odabiru prvih cipelica bitno je odabrati odgovarajući materijal. Važno je da je riječ o prirodnom materijalu, koži ili platnu. Materijal izaberite prema godišnjem dobu.

Također, treba obratiti pozornost na potplat. Najbolji su polutvrdi potplati, koji imaju tvrdi petni dio i savitljivi prednji dio. Bitno je da se potplat ne kliže.

Svakako je dobro odabrati cipelice s vezicama koje dijete ne može samostalno odvezati. Cipelice s “čičkom” kupujte kad dijete usvoji tehniku samostalnog izuvanja i obuvanja cipelica.

Prve cipelice trebaju biti udobne i meke, potplat ravan, a visina cipela najviše do gležnja. Na petnoj kosti cipelice trebaju biti čvršće i dvostruko prošivene kako bi stopalo držale u srednjem položaju.

Važno je odabrati odgovarajuću veličinu cipelice. Dovoljno je da su cipelice veće oko 0,6 cm od stopala kako bi bile stabilne i sigurne u hodu. Prilagodba djeteta na nove cipelice traje do dva dana.

Ako primijetite da se dijete čudno ponaša kada obuje cipelice, treba provjeriti njihovu ispravnost.

Ispravan razvoj stopala iznimno je važan za razvoj kralježnice i pravilno držanje tijela.

Neka prvi koraci Vašeg djeteta započnu s osmijehom!

Tekst: UNICEF

Foto: Thinkstock