Uzmimo za primjer majku Lanu koja voli fizički dodir i ima veselo dijete koje također voli fizički kontakt. S druge strane je majka Sara koja također voli fizički kontakt, ali ima dijete koje je nemirno i razdražljivo, koje se opire grljenju i uzimanju na ruke. Kakva će biti interakcija između Lane i njezina djeteta, a kakva između Sare i njezina djeteta?

U prvom će slučaju interakcija biti mnogo jednostavnija i ležernija, Lana će vjerovati da ima predivno dijete, lako odgojivo te će isto mišljenje vrlo vjerojatno dijeliti okolina. Ali Saru i njezino dijete čeka duži put međusobna upoznavanja i prihvaćanja. Sara može doživjeti da je dijete odbacuje, što može protumačiti kao da je loša majka jer ne zna kako sa svojim djetetom. Iz niza frustrirajućih situacija Sara može zaključiti da je njezino dijete jednostavno zločesto i teško odgojivo, tako će ga predstaviti drugima koji će vrlo vjerojatno dijeliti njezino mišljenje. Ali ispod toga je mnoštvo finesa koje grade odnos, pojedinosti koje ćemo iznijeti i pokušati pronaći odgovore kako da odgoj ne bude mučenje, nego izvor zadovoljstva.

Temperament opisuje kako dijete nešto čini, a ne što dijete čini. Drugim riječima, temperament opisuje kako se dijete ponaša. Primjerice, dva djeteta mogu uživati u ljuljanju u kolijevci. Jedno će reagirati burno, vrišteći od uzbuđenja, dok će drugo mirno uživati, eventualno smiješeći se, a možda će i zaspati. Kao što se djeca razlikuju po visini, težini, boji kose, tako se razlikuju po temperamentu.

Ako roditelj ima sličan temperament kao i njegovo dijete, bit će mu lakše suosjećati s djetetom, razumjeti njega i njegovo ponašanje. S druge strane, ako su temperamenti različiti, roditeljima će biti puno teže identificirati se s djetetom i razumjeti ga. Prepoznati svoj temperament i temperament svojega djeteta važan je alat za razumijevanje i usklađivanje.

Alexander Thomas, Stella Chess i Herbert G., pedesetih godina prošloga stoljeća proveli su istraživanje na temelju kojeg su utvrdili devet karakteristika temperamenta:

  • RITMIČNOST– odnosi se na razinu predvidljivosti djetetovih bioloških funkcija kao što su hranjenje ili spavanje. Djeca koja imaju potrebu za ritmom tražit će hranjenje u točno određeno vrijeme, dok će ova druga biti puno spontanija i tražit će povremeno. Poslije u životu, s obzirom na temperament, neki ljudi krajnje proceduralno organiziraju svoje vrijeme (subotom se posprema stan, nedjeljom se ide na izlet…), dok drugi više iskorištavaju postojeće opcije u određenom trenutku (danas bismo mogli...).
  • PRVA REAKCIJA – odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje… Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba mu dugo vremena da se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem.
  • PRILAGODLJIVOST – odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođuje li se lako i jednostavno, bez otpora ili pruža otpor i potrebno mu je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođuje brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođuju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
  • INTENZITET REAKCIJE – odnosi se na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti ili, pak, glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne pokazivati emocije.
  • RASPOLOŽENJE – odnosi se na to je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvu će raspoloženju dijete biti sklono.
  • RAZINA AKTIVNOSTI – odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema s mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođuju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojenja i crtanja.
  • OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST – hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol…
  • USMJERENOST PAŽNJE – odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutačnog neuspjeha ili će, pak, brzo izgubiti interes i prijeći na sljedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati jednom te istom aktivnošću satima.
  • REAKCIJA NA OMETANJE – odnosi se na to koliko dijete ometaju vanjski podražaji, hoće li prekinuti aktivnost ili će nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.

Je li temperament naslijeđen?

Kao ni za sve djetetove karakteristike, tako ni za ovo nema jednoznačnog odgovora. Temperament je djelomice naslijeđen, međutim, naslijeđena crta temperamenta može biti pod utjecajem okoline.

Mijenja li se temperament tijekom vremena?

Pokazalo se da su određeni aspekti djetetova ponašajnog stila prilično stabilni tijekom vremena. To se obično odnosi na negativne emocionalne reakcije (poput straha ili razdražljivosti), reakcije na nove ljude ili situacije, dužina pažnje. Ali se isto tako pokazalo da djeca koja puno plaču kao novorođenčad, a kao petomjesečne bebe vrlo malo, imaju majke koje su osjetljive na dječje znakove, te primjereno zadovoljavaju njihove potrebe.

Što napraviti na kraju?

Iako se to katkad čini teško, dobro je imati na umu da je vaše dijete jedinka za sebe s vlastitim temperamentom. Ako ste vi osoba koja voli ritam, lako se prilagođuje, pozitivna raspoloženja, lako pristupa ljudima, niske razine aktivnosti, a vaše je dijete osoba koja je spontana, teško se adaptira, u novim se situacijama povlači, negativna raspoloženja, visoke razine aktivnosti, oboružajte se strpljenjem i ohrabrite njegove prirodne talente i sposobnosti. Možete potrošiti mnogo energije i vremena da promijenite svoje dijete uz vrlo mršav rezultat. Primjerice, ako je vaše dijete mirno i voli satima sjediti i crtati, nemojte ga na silu upisivati na nogomet ili sportsku gimnastiku jer je to dobro za njega. Ono što je puno učinkovitije jest da mu uz određene  granice, pružite smjernice i potporu koja mu je potrebna da bi napredovao u skladu s vlastitim temperamentom.

Tekst: Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani trener komunikacijskih vještina, nlp trener i Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock