Jesu li djeca u opasnosti?

Nažalost nije rijetkost da dijete više sati dnevno nepomično sjedi za računalom iskrivljene kralježnice, ukočenih i napetih mišića, držeći ruke i noge u neprirodnom položaju, a šaku zgrčenu na kompjuterskom mišu, glave otklonjene unaprijed ili pak unazad, napetih vratnih mišića, očiju crvenih i suznih od nedostatnog treptanja dok, gotovo hipnotizirano pretraživanjem internetskih sadržaja ili "nabijanjem" rezultata u najnovijoj kompjuterskoj igrici, posve zanemaruje kretanje, pa čak i osnovne fiziološke potrebe.

Danas već imamo cijelu jednu novu granu medicine koja se bavi tjelesnim oštećenjima nastalim pri radu za računalom. Ako nama odraslima to očigledno šteti, što je s našom djecom, čije se tijelo tek razvija?

Mišićno-koštani poremećaj (MSDs) skupina je bolnih poremećaja koji pogađaju mišiće, tetive, živce i vezivna tkiva vrata, leđa, grudnog koša, ramena, ruku i šaka.

Stanje se razvija godinama, oporavak je težak i upitan, te ponekad osim dugotrajnih fizikalih terapija zahtijeva i kiruršku intervenciju.

Kod zaposlenih ljudi, ovaj poremećaj sve je češće razlog bolovanja. Stoga poslodavci ulažu u nabavku kvalitetnije opreme radnog mjesta, ne bi li smanjili troškove koje donose bolovanja radnika. No na dječja "radna mjesta" za računalom, kako kod kuće, tako i u školama, još uvijek se ne ulaže mnogo.

Zapitajmo se već sada: hoće li naša djeca kad odrastu trpiti kronične bolove, koštane deformacije i oštećenja vida u težem obliku od nas? Znanost nas upozorava da su na opasnom putu da se to ostvari.

Što možemo učiniti

Prva pogreška pri dizajniranju mjesta je nemogućnost prilagodbe dječjim proporcijama. Ne smještajte računala na obične pisaće stolove, niti djecu na stolce neprilagodljive visine.

Koristi li računalo samo jedno dijete, napravite sljedeće:

* nabavite kompjuterski stolić kojem se izvlači polica za tipkovnicu

* odaberite stolac dovoljne visine prema visini stola, a ako u tom slučaju djetetu vise noge, nabavite podložak za stopala, a leđa poduprite jastučićem

* tipkovnica i miš moraju biti smješteni točno ispod prstiju, tako da podlaktica s nadlakticom čini kut od 90 stupnjeva, a gornji dio ruke stoji opušteno

* zapešće mora stajati ravno tijekom tipkanja, ne savijeno gore, dolje niti u stranu – to će spriječiti razvoj tzv.sindroma karpanog tunela

* miš mora biti smješten tik do tipkovnice, nadohvat ruke

* uložite nešto novca za nabavku tipkovnice i miša dječjih dimenzija

* monitor pozicionirajte tako da se dijete ne sagiba unaprijed, niti odmiče glavu unatrag; gornji rub monitora treba biti u visini čela, tako da sredina ekrana bude ispod visine očiju, točno u sredini, a nikako pomaknut u stranu

* spriječite refleks izvora svjetla u ekranu, prilagodite kontrast i svjetlinu da bude ugodna za oči

Koristi li mjesto uz računalo više osoba različitih tjelesnih proporcija (npr. djeca i odrasli), tipkovnica treba imati mogućnost prilagodbe nagiba, a stolac svakako mora biti pneumatski, tzv. daktilo-stolac, prilagodljive visine naslona i sjedišta.

I svakako od početka njegujte ispravne navike:

* što češće, a najviše nakon svakih pola sata rada za računalom, dijete mora ustati, odmoriti oči (gledanjem u daljinu) i razgibati cijelo tijelo

* ograničite broj sati provedenih dnevno za računalom – budite nepopustljivi!

* hrani i grickalicama nije mjesto uz računalo – osim što stvara nehigijensko okruženje (tipkovnica se puni mrvicama i masnoćom, te postaje leglo bakterija), odsutno žvakanje pred ekranom remeti probavu, a uz to lako dovodi do pretilosti

* redovito vodite dijete na kontrole vida, a zapazite li bilo kakve tjelesne smetnje, obavite pregled ortopeda i fizijatra

* pobrinite se da dijete spava na kvalitetnom madracu, kako bi se kralježnica uspjela odmoriti, a napeti mišići opustiti

* nipošto ne dozvolite da rad za računalom zamijeni boravak na svježem zraku i bavljenje sportskim aktivnostima

Natalija Hranjec-Ecimović, dipl. ing

Tekst: preuzet s www.vodiczaroditelje.com.hr

Foto: Profimedia