Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Što možemo naučiti od koronavirusa za sebe ili za dijete?

Idemo se igrati koronavirusa, najnovija je igra među djecom! Tko je za to kriv? Djeca uče od nas, naše emocije i ponašanja nesvjesno se virusno prenose na djecu

 dijete se igra u vrtiću

Što djeca rade u vrtiću? Čega se igraju? Između ostalog, najčešće se igraju ono što doživljavaju, što čuju, ono što se događa oko njih. Trenutačno najnovija i aktualna igra u vrtiću je "Idemo se igrati koronavirusa!"

"Ti si došla avionom iz Kine, a ti si došla brodom iz Italije i vi imate koronu. Ja sam doktorica i ja ću vas liječiti.“ I igra se nastavlja, jedno dijete glumi avion, drugo dijete glumi brod i odjednom su bolesni. Počinju padati na pod, hvataju se za glavu, trbuh. Dolazi doktorica. Vadi im krv, mjeri temperaturu, uzima stetoskop, sluša srce i govori: "Evo, popij taj sirup i budeš ko' nova. Znaš, korona su ti male loptice koje imaju pikice kao jež, one te pikaju i zato te boli. To su bakterije. Moraš prati ruke i onda ubiješ sve bakterije i viruse!“

Misli globalno, djeluj lokalno
Svakodnevno se susrećemo s raznim novim oblicima katastrofa koje uvelike utječu na kvalitetu naših života. I djeca kao aktivni sudionici i građani svakodnevno su svjedoci i u samom neposrednom okruženju i kroz različite vrste medija. Sve što se događa doseže dječju osjetljivost, osjećaje i kognitivne interese. Djeca su vrlo često indirektno, izazvana o aktualnim problemima govoriti, misliti i brinuti. S djecom o tome treba razgovarati i pripremati ih na aktualna događanja i to ne samo u smislu trenutne zaštite, već je potrebno i daleko razmišljati - odgoj za budućnost. Na dijete trebamo gledati kao aktivni sudionik i građanin stoga odgoj i obrazovanje u ranom djetinjstvu ima važnu ulogu u uspostavi temelja za aktivno i odgovorno građanstvo.

Svako zlo za neko dobro!
Jesmo li sami krivi ili zaslužni za to? Dolazi li nam na naplatu taj nemar, nebriga o prirodi, okolišu, sebi, drugima? I prije su druge razne zarazne bolesti ubijale i do svaku treću osobu. Dolaskom novog čovječanstva (nas), našeg ponašanja i utjecaja dolaze i novi virusi, bolesti i ponašanja. Onako kako se ponašamo jedni prema drugima, kako se ponašamo prema okolišu i okolini na neki način dolazi nam na naplatu? Neodgovorno, sebično i nekontrolirano ponašanje. Bacamo smeće po svuda, koristimo sve više plastike, kemikalija, sve manje brinemo o biljnom i životinjskom svijetu, rušimo drveće...okrećemo se od prirode, od onog prirodnog, gradimo oklop oko sebe.

Dosta negativizma, sebičnosti i neodgovornosti. Brinite se što vas djeca ne slušaju? Brinite li se što vas djeca gledaju? U ovom masovnom ludilu nadam se da će proizaći nešto dobro i da ćemo naučiti nešto a to i prenijeti na našu djecu. Moje polazište je „ono što te ne ubije, to te ojača“. Što možemo naučiti od trenutne situacije i kakve to veze ima s odgojem djece?

Ljudi su virus?
Da, ljudi su virus. Virusno prenosimo ponašanje, misli, osjećaje. Jedni na druge. Velik je utjecaj svakog pojedinca. I onog sebičnog i onog koji nije sebičan. Ako pojedinac brine o sebi na zdrav i logičan način, taj ima razvijenu i svijest o sebi, o drugima i o okolini. Djeca uče od nas, naše emocije nesvjesno se virusno prenose na djecu. I upravo u ovim kriznim trenucima mnogo toga djecu možemo naučiti: biti zdravog razuma ili sumnjičav, sebičan, dvoličan ili altruističan, kontroliranog ili nekontroliranog ponašanja i emocionalnih reakcija...Htjeli mi ili ne, na neki način međusobno smo povezani i indirektno utječemo jedni na druge pa tako i na djecu. Empatiju, altruizam, humanizam djeca prvenstveno uče od nas.

Zemlja može bez čovjeka, ali čovjek ne može bez Zemlje.
Sve što ćemo jesti, piti, disati i koristiti za život dobiveno je iz prirode, a i sami utječemo na nju. Utječemo na prirodu i ona nas. Ipak veći je utjecaj čovjeka svojim djelovanjem na Zemlju i čovjek ne može bez Zemlje ali Zemlja može bez čovjeka. Odgoj za održiv razvoj. Racionalno korištenje vode, energije, hrane, zdravstvena higijena i zaštita zdravlja...odgoj za održiv razvoj nadam se da neće funkcionirati samo sada za vrijeme karantene već da će postati stil života svakog od nas, pa i svakog djeteta.

"Ne brini se ako te djeca ne slušaju. Brini se zato što te uvijek gledaju." (Robert Fulghum)

TekstLana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica;  individualna savjetovanja i radionice za roditelje i odgojitelje

Fotografija: Profimedia

Najnovije